U dugoj povijesti dijagnostičkih pomagala u kliničkoj medicini teško je naći primjer ravan ultrazvučnoj dijagnostici. U relativno kratkom razdoblju ultrazvuk je od malo poznate i grube tehnike prikaza postao nezamjenjivi dio dijagnostičke pretrage, a zbog neštetnosti i brojnih drugih prednosti i mogućnosti već danas je neizbježan, kako u radu malih ustanova i pojedinaca, tako i u vodećim znanstvenim centrima poput klinika i instituta. U ovom dinamičnom području fond poznatih činjenica udvostručava se svake dvije do tri godine.
