Tema tranzicije zdravstvene skrbi izuzetno je značajna u suvremenom svijetu u kojem razvojem znanosti i implementacijom otkrića u praksu rastu mogućnosti ne samo preživljavanja već i odrastanja i doživljavanja odrasle dobi znatnog broja djece s kroničnim bolestma koja su donedavno imala vrlo oskudnu prognozu.
Djelo je izvorno, jedinstveno u Hrvatskoj i svijetu po svom konceptu, sadržaju i načinu prezentacije. Značajno pridonosi znanosti kritičnom analizom razlika između jednokratnog čina transfera i planiranog procesa tranzicije zdravstvene skrbi, multidisciplinarnim sagledavanjem specifičnih potreba zdravog i bolesnog pojedinca, kritičnom analizom recentne literature, uputama za primjenom znanstvenih postignuća u svakodnevnu praksu.
Knjiga obuhvaća viđenja specijalista pedijatara, specijalista različitih supspecijalnosti te suradnih struka koji sudjeluju u liječenju i brizi za bolesnika s kroničnim ili rijetkim bolestima i njihov zajednički pokušaj u organiziranju timskog, postupnog i bezbolnog prijelaza bolesnika iz pedijatrijske u adultnu skrb. Veoma je važno da se tranzicija zdravstvene skrbi provodi postupno (npr. tijekom dvije godine) kako bi svi uključeni mogli prenijeti međusobno sva iskustva i znanja, kako bi se mladi odrasli mogli prilagoditi novonastaloj situaciji. Tranzicija zdravstvene skrbi je itekako važan javnozdravstveni problem.
Sve je više mladih odraslih s lakšim ili težim kroničnim bolestima (literarni podatci govore o grupaciji od 20 do 40 % djece u dobi od 15 godina). Nekad ta grupacija bolesnika nije postojala jer djeca s teškim prirođenim srčanim bolestima, ona s kromosomopatijama, metaboličkim i imunološkim bolestima nisu preživljavala ranu dječju dob. Napretkom medicine, kardijalne i neurokirurgije, te napretkom sofisticirane dijagnostike i ciljane terapije životni vijek djece s teškim kroničnim bolestima se produžio do u odraslu dob. Radi osiguranja kontinuiteta zdravstvene skrbi i premošćivanja dostupnosti specijalističko-konzilijarne zaštite u odrasloj dobi pojavila se potreba za jasno strukturiranim i organiziranim prijelazom skrbi iz pedijatrijske u adultnu. Liječnici adultne medicine se susreću s pacijentima kojih ranije nisu imali. Za njihovo zbrinjavanje nemaju ni potrebna ni dostatna znanja, niti iskustva. Zdravstveni sustav nije pravovremeno pripremljen za preuzimanje cjelokupne skrbi o osobito osjetljivoj skupini mladih bolesnika. Ti su bolesnici dosad imali „vodećeg liječnika“ za kojeg su bili vezani i koji je bio koordinator i rješavatelj većine njihovih problema; on je za njih uvijek imao vremena. Roditelji su uvijek bili tu kao psihološka i socijalna podrška. Pedijatrijska zdravstvena zaštita (primarna i sekundarna) organizirana je uglavnom kao holistička; u središtu zbivanja je mladi bolesnik sa svim svojim problemima i o njima uglavnom brine jedan liječnik (uz multidisciplinarni pristup koji je često ovakvim bolesnicima potreban). Ulazeći u svijet odraslih, puno toga se mijenja; adultna medicina je okrenuta rješavanju jednog medicinskog problema, odrasli nemaju jednog liječnika u sekundarnoj i tercijarnoj zdravstvenoj zaštiti; u istoj ne postoji kontinuitet pri praćenju bolesnika, vrlo često kontrolu bolesti kod jednog bolesnika provodi više liječnika jedne specijalnosti (ovisno tko je na rasporedu za ambulantu toga dana). Bolesnik ja sam, od njega se očekuje da sam preuzme kontrolu i odgovornost za svoju bolest. Teški i višestruki problemi koji tište mlade bolesnike s kroničnim bolestima čine ih osobito vulnerabilnima, često manje samopouzdanima od vršnjaka. Tranzicija zdravstvene skrbi osobito je osjetljivo razdoblje u njihovu životu, često i izvorište različitih problema - bivaju podijeljeni u osjećajima, često poričući svoju bolest, često regrediraju u ponašanju, anksiozni su i depresivni. Tranzicija može dovesti do usporenja fizioloških procesa, lošije kontrole bolesti, slabijeg zdravstvenog nadzora, češćih hospitalizacija te do povećane učestalosti komplikacija. Adolescenti s kronićim bolestima su u većem riziku od nastanka psihičkih poremećaja.
Prvu „tranziciju zdravstvene skrbi“ dijete i majka dožive kada iz rodilišta prelaze pedijatru u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Patronažne sestre su „spona“ koja tu tranziciju olakšava; pri domovima zdravlja organiziraju se grupe za potporu dojenju (uz potporu UNICEF-a), te različiti tečajevi za zdravstvene radnike, roditelje, ali i širu društvenu zajednicu (npr. u vrtićima). Sve je usmjereno jačanju svijesti da su roditeljstvo i dijete u središtu zanimanja zdravstvenog sustava. Tranzicijske ambulante trebaju pomoći mladim roditeljima (djeci s različitim vrstama encefalopatija, s prirođenim metaboličkim bolestima, s provedenim neurokirurškim liječenjem, sa šećernom bolešću tipa 1, reumatskim bolestima, s pormećajima u jedenju i sl.) i rješavanju problema koji se pred njih postavljaju u toj dobi.
Udžbenik Tranzicijska medicina autorice Irene Bralić i suradnika autentičan je, rijedak i jedinstven pokušaj objedinjavanja najnovijih spoznaja i iskustava vrhunskih stručnjaka o rijetkim i kroničnim bolestima u djece. On je i težnja za implementacijom znanja i iskustava udruženog zdravstvenog tima u organiziranju jedinstvenog, bezbolnog i učinkovitog modela prelaska bolesnika s gore spomenutim bolestima iz područja skrbi pedijatra u adultnu skrb. U domaćoj znanstvenoj literaturi malo je djela koja na takav sveobuhvatan način obrađuju zadanu temu.
Djelo je namijenjeno studentima medicine, studentima zdravstvenih studija, liječnicima i specijalistima obiteljske i školske medicine, pedijatrima, internistima, ginekolozima, specijalizantima pedijatrije, interne, ginekologije, obiteljske i školske medicne i suradnih struka.
Autor/i: Irena Bralić i suradnici
