U svakom od naroda što posjeduju višestoljetnu pismenost i književnost postoje ona umjetnička djela o kojima, kad se jednom počne pisati, nastaje prava lavina obavijesti, rasprava, tumačenja, prepirki i ocjena. Ode onda takvi nagomilavanje djela oko dotičnog djela dotle da postaje posebnim pothvatom probiti se kroz to obilje pridodanih podataka do izvornog predmeta, do same njegove biti. Na početku germanistike (bilo jezikoslovne, bilo književnosne), osobito pak one koja se bavi starijim razdobljem, ni jedna duhovna tvorevina nije toliko omiljen i toliko pretresan predmet kao Nibelungenlied.
Nastalo u srednjem vijeku - kao što ćemo vidjeti - pod prilično složenim i dosta neodredivim okolnostima, dugo onda gotovo nepoznato književnoj javnosti (otkriveno svijetu i izbilo na glas nekako s porodom njemačke romantike), to djelo je doživljavalo što već može doživjeti neosporna umjetnina koja oduševljava, zbunjuje, izaziva pa i zabrinjava - ako ne već sama sobom a ono barem utjecajem koji može izvršiti. Sve se to takvo i slično - u manjoj ili većoj mjeri - zbivalo i još se zbiva s ovim glasovitim spjevom, bilo da je posrijedi posve jezikoznanstvena obrada ili odgojiteljska zloba.
