PSIHOTERAPIJA JE MOJ ŽIVOT

Prvo veliko značenje ove knjige jest da ju je Klain napisao u možda najtežoj fazi čovjekova života - nakon umirovljenja, za koje je još uvijek radno premlad i presnažan, stručno previše učen, a ljudski previše sposoban i oduševljen za ono što je radio. U tom se stanju natrag ne može, a naprijed se nema kamo.  Drugo je značenje ove knjige ono o čemu ona najmudrije zbori. Klain je svoj život posvetio psihoanalizi - stavova nema, znanosti nema, introspekcije nema, slučajevi su opisani kratko, i to oni uglavnom neuspješni (čak ga je jedna pacijentica izlemala).

Knjiga ne donosi ni afere, iako je imenom i prezimenom spomenuto mnogo ljudi, važnih i uglednih, čak i nakon što ih više nema. Ne donosi ni pollitiku, ni kritiku olovnih vremena u kojima je autor živio, ni humor ni samoanalizu. No meni se čini iznimno vrijednom, i to napose za mlade ljude, a ne samo za mlade liječnike. Naime, ova knjiga (ne razaznajem je li svjesno ili nehotice) opisuje napor jednoga vrijednoga čovijeka u različitim, ali uvijek teškim vremenima, naizgled prirodan napor da se bavi poslom koji voli i da u njemu stekne karijeru i dobar život.

Klain je napravio knjigu običnih, razumljivih riječi, toliko običnih i razumljivih da je teško prepoznati njezinu osnovnu poruku: samo se radom, a to znači i razmišljanjem i usredotočenošću, može napraviti lijepa karijera i zadobiti ugodan život. Neka to bude poruka svima onima kojima je teško učiti, teško ujutro ustati, onima koji prepisuju, provlače se na studijim i ispitima, koji učenju pretpostavljaju zabavu, poštenju snalaženje, iskrenosti licemjerje i hrabrosti korupciju. Oni ne mogu uspjeti, ne mogu imati ni dobru karijeru ni dobar život.

Autor/i: Eduard Klain