Pričanje o svakodnevici, pričanje koje skriva osjećaj propadanja i gubitka, pričanje svakodnevnog, onog koje se obrušava na tijelo, otkriće vlastitih moći i snage da se bizarno i bolno učini dijelom poznatog iskustva - samo su neke od mogućih oznaka romana Diane Herak AMERIČKI KUK.
Nova De Zanova zbirka pjesama, Zeleni vilenjak (2015.) upravo govori o jednom drugom, paralelnom svijetu: ako smo pošli, zajedno s pjesnikom, od slavljenja Blagdana, božićnih kolačića, domaćih gesta, zajedno smo dostigli bolničko okružje, nemilosrdnu viziju bolesti s njezinim najtragičnijim, skoro nepodnošljivim ilustracijama: Šesnaest katova / šesnaest padova / šesnaest bijelih ruža.
Ladanovo je djelo ogledalo jednog nesvakidašnjeg duha koji je hrvatsku književnost i kulturu zadužio mnoštvom vrlo važnih knjiga (desetak knjiga originalnih tekstova i četrdesetak knjiga najrazličitijih prijevoda i prepjeva) ...
War memories of physician who served as Head of Medical Corps of the 4th Guardian ( Split) brigade, 1991-1995. This elite brigade fought under most difficult circumstances, mostly at southern Croatian battlelines.
Kao da se jedna drevna grčka poslovica potvrđuje i na ovoj knjizi. Kaže se: velika knjiga, veliko zlo. Naime, koliko god je Metafizika velika knjiga, ona je i takvo zlo, i to barem dvjema stranama: čitateljima izvornika i prevoditeljima. A ne bilo da bi takva bila i čitateljstvu prethodnoga prijevoda! U čemu je ta veličina koja je veliko zlo?
Ona zacijelo nije u broju stranica, niti riječi, jer oko tri stotine stranica knjige, s ukupnim brojem od nekih devedeset tisuća riječi, i nije neka knjižurina. Takav brojidbeni ili tvarni podatak, bio manji ili veći, ne otkriva ništa bitno ni o veličini ni o teškoći dotične knjige, budući da te i nisu aristotelovskoj "kolikoći" nego u "kakvoći".
Nekoć nas je bilo pet Ovidijevih knjiga; sada su nas ostale tri: tako se piscu svidjelo. Ako tebi, kada nas pročitaš, ne bude nikakva užitka, trud će biti lakši s dvije knjige manje.
U svakom od naroda što posjeduju višestoljetnu pismenost i književnost postoje ona umjetnička djela o kojima, kad se jednom počne pisati, nastaje prava lavina obavijesti, rasprava, tumačenja, prepirki i ocjena. Ode onda takvi nagomilavanje djela oko dotičnog djela dotle da postaje posebnim pothvatom probiti se kroz to obilje pridodanih podataka do izvornog predmeta, do same njegove biti. Na početku germanistike (bilo jezikoslovne, bilo književnosne), osobito pak one koja se bavi starijim razdobljem, ni jedna duhovna tvorevina nije toliko omiljen i toliko pretresan predmet kao Nibelungenlied.