Svijet o kojem Bergman govori već preko dva desetljeća u svojim filmovima, unatoč spomenutoj autobiografičnosti (kao i u Felilnijevom 8 1/2), specifično je švedski. Još od najranijeg djetinjstva Bergman čezne (iako bez iluzija) za zavičajnim gradskim okolišem. Njegov je svijet, istina strindbergovski paklen, društvo kojemu je izdvojeni i izuzetni pojedinac nietzscheovski suprotstavljen. Posve u strindbergovskoj tradiciji, i on misli da je obitelj pakao: "Obitelj je pakao, ali u krajnjem smislu udoban i kultiviran."
Dakako Ingmar Bergman nije ni fotograf ni socijalistički realist. Njegovi filmovi nisu nikakav baedeker za suvremenu švedsku, već posve osoban izraz i općih stanja (koji će -vidjet ćemo kasnije - prijeći i u maniru), te nužno sadržava i bitne odlike cjelokupnog švedskog društva.
Autor/i: Ingmar Bergman
