Prema definiciji WHO "Zdravlje predstavlja tjelesno, duševno, socijalno i ekonomsko blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti "(WHO, 1946). Zdravlje obuhvata pozitivno raspoloženje, optimizam, zadovoljstvo, osjećaj sigurnosti, kao i druge brojne elemente koji konstituišu realizaciju onoga što se smatra ljudskim blagostanjem. Opšta karakteristika medicinske prakse u posljednjih pedesetak godina je da se oslanja na napredak nauke i tehnologije (S&T). Taj period je poznat kao vrijeme sekularne medicine. Međutim, oboljenja koja se ne mogu objasniti znanjem kojim vlada savremena nauka (S&T) sve se više usmjeravaju na traženje odgovora na brojne nepoznanice etiologije i terapije u područje duhovnosti.
Stavljanje naglaska na duhovni aspekt zdravlja i zdravstvene skrbi pokazalo se u praksi kao značajna pomoć ljekarima da održe ravnotežu između nedostatka naučnog objašnjenja prirode bolesti tj. nemogućnosti kauzalnog liječenja i nade za uspješan tretman koju očekuju pacijenti.